ZAMECI PROMJENE

Scenariji EKO i EKO+: potpun prijelaz na ekološku poljoprivredu

Dok početno stanje i scenarij "bez mjera" pružaju informacije o sadašnjem i očekivanom ponašanju poljodjelskog sektora na zapadnom Balkanu, scenarij održivog poljodjelstva trebao bi dati odgovor na to kako bi "zelenija" metoda poljodjelstva djelovala ekološki i ekonomski u usporedbi s početnim stanjem i scenarijem "bez mjera". Scenarij održivog poljodjelstva konstruiran je u skladu s istim metodologijskim pristupom kao i kod početnog stanja i scenarija "bez mjera", ali služeći se pritom jednim skupom pretpostavki specifičnih za ovu regiju, ili pretpostavki koje su svojstvene ovom tipu poljodjelstva. Scenarij održivog poljodjelstva podijeljen je u dva pod-scenarija: EKO i EKO+. I jedan i drugi scenarij uzimaju kao pretpostavku da će do 2050. cijela poljoprivredna proizvodnja u regiji biti ekološka.

Totalan prelaz na ekološku poljoprivredu: je li realističan?

Prije diskusije o pretpostavkama usvojenima za ocjenu scenarija EKO i EKO+, prvo je važno raspraviti jesu li ti scenariji realistični i mogući. Mnogim se ljudima može činiti da scenariji koji predviđaju potpun prelaz na ekološko poljodjelstvo počivaju samo na mašti. Doista, nije izgledno da cijeli poljoprivredni sektor zapadnog Balkana do 2050. pređe na ekološko poljodjelstvo. Međutim, ciljevi ove studije sežu s onu stranu racionalnih argumenata o tome za što ima "izgleda" da se dogodi. Vrijednost studije nije u njenoj sposobnosti proricanja o izgledima ostvarivanja scenarija, nego u nastojanju da se nađe odgovore na pitanja "što ako?". Prema tome, namjena scenarija EKO i EKO+ jest da nas navedu na razmišljanje izvan okvira kada raspravljamo moguća rješenja i opcije razvoja poljodjelstva. Ona je namjerno pomalo provokativna te nas izaziva da analiziramo razvojne mogućnosti onoga što se smatra "normalnim i realističnim", izvan općeprihvaćenih i uvaženih standarda i okvira.

Premda totalan prelaz na ekološko poljodjelstvo može u početku izgledati kao scenarij iz mašte, potpuna reorijentacija poljoprivredne zapadnog Balkana na organsku proizvodnju ne mora biti izvan područja mogućega. Razmotrimo slučaj Hrvatske i njene statistike razvoja organskog poljodjelstva. Godine 2000. Hrvatska je pod certificiranim organskim gospodarenjem imala samo 12,5 hektara. Godine 2011. bilo je čak 32.035 hektara, što je obuhvaćalo 2,5% iskorištene poljoprivredne površine. To je povećanje od 2.700 puta, postignuto prosječnim godišnjim rastom od 108%. Kad bi se taj trend nastavio sljedećih godina, cijeli hrvatski poljoprivredni sektor postao bi organski do 2016. Takav brz tempo širenja organskog poljodjelstva  vjerojatno će usporiti, a totalan prelaz hrvatskog poljodjelstva na organsko gospodarenje sigurno se neće ostvariti do 2016., ali trend je značajan.

slika9.jpg

Slično Hrvatskoj, ukupno područje certificirano kao područje obuhvaćeno organskom proizvodnjom brzo se širi u Srbiji, premda još uvijek postoji problem s raspoloživim informacijama o toj proizvodnji zbog toga što nema izvještavanja iz agencija koje izdaju certifikate a nemaju službenu akreditaciju Ministarstva poljoprivrede.

Iskustva iz drugih zemalja sugeriraju da se razvoj organskog poljodjelstva usporava nakon početnog brzog rasta. Trenutno najviši postotak površine pod organskim poljodjelstvom postoji u Liechtensteinu (27%), a slijedi ga Austrija, koja ima 20%. Međutim, umjesto super-brzog prosječnog godišnjeg povećanja od 108% uzmimo mnogo sporiju stopu – prosječno "samo" 30% godišnje. Tim bi tempom cijela hrvatska poljoprivreda postala organskom 2025. godine. Dakle, dosezanje 100% do 2050. nije ni posve nezamislivo niti nerealistično, uz odgovarajuću kombinaciju programa i mjera i političke volje. Ustvari, da bi dosegnula potpun prelaz do 2050., Hrvatska bi morala održati prosječnu stopu širenja područja pod organskim poljodjelstvom na razini od samo 10%. Potpuno smo svjesni da je čak i ova projekcija "sporog tempa" vrlo ambiciozna i hipotetična. Međutim, to nije posve izvan potencijalno realističnih projekcija.