ZAMECI PROMJENE

Preporuke - Uobličiti odgovarajuću politiku

Nasuprot stanju od prije dvadeset godina, kada su organski razvoj najvećim dijelom pokretali pioniri ekološki poljoprivrednici te šačica organskih udruga, velik dio odgovornosti za dalji razvoj organskog poljodjelstva danas leži na donosiocima političkih programa i mjera. Da bi pospješili daljnji razvoj sektora organske hrane i poljodjelstva, kreatori politike bi trebali uspostaviti skup regulativnih, ekonomskih i informacijskih instrumenata politike koji prednost daju organskom poljodjelstvu a destimuliraju postupke koji su ekološki i društveno štetni.

Donosiocima programa i mjera na raspolaganju je niz instrumenata koje mogu upotrebiti za poticanje razvoja organskog poljodjelstva. Oni obuhvaćaju kako odvraćanje (propisi, "zeleni porezi", kazne itd.), tako i instrumente poticajne politike (potpore, obrazovanje, istraživanje, publikacije, stvaranje institucionalnih struktura itd.). Treba postaviti kombinaciju regulativnih, ekonomskih i informacijskih instrumenata politike koji će pospješiti razvoj organskog poljodjelstva.

Instrumenti regulacije
U slučaju zapadnog Balkana, stroži ekološki zakoni u poljoprivredi, kao i poboljšanje postojećeg zakonodavstva o organskom poljodjelstvu bili bi prikladni regulatorni instrumenti za poticanje daljnjeg razvoja i šireg prihvaćanja organskog poljodjelstva. To je relativno jednostavno postići.

Ekonomski instrumenti
Ekonomski instrumenti središnji su za princip da zagađivač plaća, budući da postupno internaliziraju troškove zagađenja i potrošnje resursa. Također izgleda da su djelotvorniji od regulatornih mehanizama i manje koštaju društvo kao cjelinu. Njihova je dodatna prednost u tome da putem poticaja i kazni izravno utječu na izvore zagađenja i stvaraju prihode za financiranje ekoloških programa. 

Instrumenti politike informiranja
Robustan program istraživanja, obrazovanja, savjetodavnih usluga i podizanja javne svijesti/promocije ekološkog poljodjelstva bio bi od izvanredne važnosti, budući da bi to pomoglo da se izgradi socijalni i ljudski kapital potreban za ostvarenje sveobuhvatne konverzije na ekološko poljodjelstvo. Iz perspektive korištenja eksternih poljoprivrednih inputa ekološko poljodjelstvo ima niske inpute, ali su iz perspektive znanja i vještina inputi visoki. Međutim, prelazak na rasprostranjeno ekološko poljodjelstvo nije samo pitanje vještih i predanih poljoprivrednika. Ono također iziskuje visok ljudski i socijalni kapital među mnogim akterima: političarima, znanstvenicima, službenicima poljoprivredne savjetodavne službe, poslovnim ljudima, poljoprivrednicima, potrošačima itd. U slučaju zapadnog Balkana, gdje poljoprivrednici (a i neki drugi akteri) imaju relativno nisku razinu opće obrazovanosti i slabo poljoprivredno obrazovanje, ograničen ljudski i socijalni kapital sigurno će biti glavna prepreka koja će ometati veće širenje ekološke poljoprivrede. Stoga bi napore u vidu političkih mjera trebalo prvenstveno usmjeriti na poticanje formiranja socijalnog kapitala i povećavanje ljudskih kapaciteta svih subjekata uključenih u lanac organske hrane: proizvodnju, preradu, distribuciju/trgovinu i potrošnju.

Osobito je važno razvijati bolje vještine i znanje u poljoprivrednika. Njih se može unaprijediti uvođenjem programā ciljane obuke i jačanja savjetodavne i administrativne potpore. Prenošenje praktičnog znanja i informacija, zajedno s obrazovanjem, istraživanjem i uzornim projektima ključni su mehanizmi osposobljavanja poljoprivrednika – kao i djelotvorni savjetnici i uprava. S obzirom na iznimno loš (poljoprivredni) obrazovni sistem, uvođenje sistematske obuke poljoprivrednika, osobito onih mlađih, trebalo bi biti prioritet.

Potrebno je više inicijative i koordinacije - Jačanje socijalnog i ljudskog kapitala koji ima osigurati bolji prosperitet poljoprivrede na zapadnom Balkanu dugoročan je i kompleksan proces. Uprava i poljoprivredna politika zahtijevaju više inicijative, koordinacije, postojanosti i djelotvornosti. Fokusiranjem na razvoj socijalnog i ljudskog kapitala i institucionalnih kapaciteta, regija će biti u stanju stvoriti efektivnu infrastrukturu, što je nužno za poboljšanje poljoprivrede: obrazovanje, savjetodavna služba, praktično znanje, tržište, veterinarske službe itd. Također bi bilo vrlo važno uspostaviti dugoročno ispitivanje i eksperimente kojima bi se pratilo utjecaj konkretnih agrotehničkih mjera.

I na kraju, ali ne manje značajno, vrlo je važno ojačati potražnju za organskim proizvodima. Kampanje osvještavanja kojima se potrošače obrazuje o prednostima organske hrane i poljodjelstva povećale bi stranu potražnje za organskom hranom. Potrošnju organske hrane može se povećati uvođenjem zelene nabave, u kojoj bi organska hrana imala prednost pri opskrbi različitih javnih institucija, poput ministarstava, državnih agencija, obrazovnih organizacija, bolnica itd. Dodatnu se pomoć može pružiti time što bi se vanjskoj potražnji odgovorilo domaćom ponudom za izvoz.